Vrbovsko, leksikonska jedinica Matice Hrvatske - Matica Hrvatska Čabar | službeni web portal

Go to content

Vrbovsko, leksikonska jedinica Matice Hrvatske

Znameniti Gorani > Leksikonske jedinice
NAVIGACIJA LEKSIKONA
SLAVKO MODRIJAN glazbenik i pedagog, zborovođa i kompozitor
Rodio se 20. srpnja 1909. godine u Lukovdolu u Gorskom kotaru a umro je u Zagrebu 7. travnja 1985. godine u 76. godini života.

Studij kompozicije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je dirigent dječjih zborova u Klinča – selu i Zagrebu. U razdoblju od 1932. do 1936. godine bio je direktor Muzičke škole u Bjelovaru a kasnije profesor glazbene umjetnosti u Slavonsko – brodskoj gimnaziji. Godine 1936. u Zagrebu je osnovao Muzičku školu „Proljeće“ za obrazovanje omladine u zbornom pjevanju a od 1931. do 1941. godine uređivao je mjesečnik „Proljeće“ u kojem je objavljivao dječje zborove.

Najpoznatija su mu djela: Suita Djeca u proljeće za zbor i orkestar, Visibabe za ženski zbor, članci o suvremenim metodama u glazbenom odgoju, Zbirke dječjih zborova: „Jaglac“ ( 1942. ), Glazba nas zove i kroz povijest glazbe ( 1952. ), Zbirke za klavir: Hrvatska pjeva i svira ( 1942. ) i Hrvatska mladež za glasovirom ( 1943. ).

Prof. Modrijan za života puno pozornosti polagao je u odgoj i razvijanje svijesti o važnosti učenja, ne držeći se samo usko svojega područja vezanog za glazbu, već se borio za stjecanje općeg znanja i kulture.
Izvor: Muzička enciklopedija. Priredio: Željko Laloš
SLAVKO KVATERNIK hrvatski političar, časnik
Slavko KvaternikRodio se u Vučinićima kraj Vrbovskog 25. kolovoza 1878. godine a po odluci Vrhovnog suda NR Hrvatske početkom lipnja 1947. godine kao ratni zločinac osuđen je na smrt strijeljanjem. Rodio se u obitelji Ljudevita Kvaternika i Marije rođene Franko podrijetlom katoličke Njemice. Oženio se Olgom Frank s kojom je imao dvije kćeri i sina. Po završetku austrougarskih vojnih škola ( vojne akademije ) obnašao je više domobranskih vojnih dužnosti. U Prvom svjetskom ratu do 1916. godine bio je krilni pobočnik slavnog generala ( maršala ) Svetozara Borojevića, zatim Glavnog stožera 55. pješačke divizije i časnik u stožeru Sočanske armije te je sudjelovao u borbama protiv Rusa u Galiciji i Talijana na Soči. Za vrijeme rata bio je odlikovan najvišim njemačkim odlikovanjem „Željeznim križem 1. stupnja“.

Nakon sloma Austrougarske monarhije iskazao je lojalnost Narodnom vijeću Države SHS , pa je bio imenovan zamjenikom povjerenika za narodnu obranu. Umirovljen je 1921. godine u činu pukovnika. Nakon umirovljenja radio je kao bankovni činovnik a od 1937. godine obnašao je dužnost ravnatelja Zadruge „Hrvatski radiša“. Od 1938. godine bio je jedan od prvaka domovinskog vodstva ustaškog pokreta, utemeljitelj „Pripomoćne zadruge“ te uzdanica i suradnik glasila „Hrvatski narod“. Početkom travnja 1941. godine uspostavio je vezu s njemačkim izaslanikom E. Veesenmagenom te je nakon odbijanja V. Mačeku da pod njemačkom zaštitom preuzme vodstvo u Hrvatskoj, u Zagrebu 10. travnja 1941. godine u ime poglavnika Ante Pavelića proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku. Osnovao je privremenu vladu, Hrvatsko državno vodstvo i započeo ustrojavati oružane snage (domobranstvo ) s osloncem na bivše austrougarske i jugoslavenske časnike. Nakon Pavelićevog povratka u Hrvatsku službeno je postao drugi čovjek u državnoj hijerarhiji. Bio je član Glavnog ustaškog stana, poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva, doglavnik, ustaški krilnik i vojskovođa. Godine 1942. nakon smrti supruge i različitih stavova s Pavelićem oko pokretanja istraga zločina nad srpskim pučanstvom, na poglavnikov zahtjev povukao se iz javnog života. Početkom 1943. godine otišao je u Slovačku a potom u Austriju. Nakon sloma NDH, u srpnju 1945. uhitili su ga Amerikanci a u rujnu 1946. izručili su ga Jugoslaviji. Odlukom Vrhovnog suda NRH osuđen je kao ratni zločinac na kaznu smrt strijeljanjem.
Izvori: Hrvatska enciklopedija, Proleksis enciklopedija, Spomen područje Jasenovac. Priredio: Željko Laloš
ĐORĐE PETROVIĆ akademski slikar
Đorđe PetrovićRodio se 8. svibnja 1933. Godine u Moravicama ( Komorske Moravice ) a umro je 7. lipnja 2015. godine i sahranjen je na Pravoslavnom groblju u Karlovcu. Osnovnu školu završio je u Moravicama a srednju u Karlovcu po završetku Drugog svjetskog rata. U Zagrebu na Višoj pedagoškoj školi upisao je likovno odjeljenje a po položenom prijamnom ispitu prešao je na studij Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prvi profesor bio mu je Omer Mujašić koji mu je predavao akt. Anatomiju života i crtež učio je kod profesora Vlastimira Filakovca a grafiku kod Tomislava Krizmana i Marijana Detonija. Studij je završio 1959. godine u klasi profesora Jerolima Miše i potom se nastanio u Karlovcu.

Kao likovni pedagog zaposlio se u Osnovnoj školi „Dragojla Jarnjević“ Karlovac na kojoj se likovno pedagoškim radom bavio u razdoblju od 1960. do 2000. godine. Godine 1977. održao je prvu samostalnu izložbu svojih radova u ulju u „Zorin domu“ u Karlovcu. Potom je redovito izlagao u Karlovcu gdje se u svojim radovima postupno okretao prema akvarelu – suptilnoj slikarskoj tehnici. U razdoblju od 1960. do 1982. godine tematska preokupacija u njegovom stvaralačkom radu bili su pejzaži iz okolice Karlovca te mrtva priroda. Od 1982. godine motive u stvaralačkom radu nalazi karlovačkim pejzažima i njegovim rijekama, ribnjacima i gradskim vizurama. Nakon 1987. godine priredio je više od 50 samostalnih i oko 250 kolektivnih izložbi.

Neke od njegovih mnogobrojnih donaciju su: 27 slika bolnici Karlovac, legat od 42 slike Sremskim Karlovcima, mapa crteža „Manastir Gomirje“ povodom 400 – te godišnjice manastira, mapa crteža srušene pravoslavne crkve u Karlovcu, U spomen hramu Sv. Nikole u Karlovcu, pokloni za obnovu crkve. Učestvovao je na mnogobrojnim likovnim kolonijama te na studijskim putovanjima u Italiji, francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj te Rusiji. Godine 1966. Postao je aktivnim članom Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“. Dobitnik je „Prosvjetine“ nagrade „ Sava Mrkalj“ 2007. godine. Svojim značajnim likovnim opusom i humanitarnim radom akademski slikar Đorđe Petrović imao je veliki ugled u sredini u kojoj je živio i stvarao.
Izvori: Hrvatska enciklopedija, SKD „Prosvjeta“ Priredio: Željko Laloš
PETAR MILUTIN KVATERNIK hrvatski političar, brat Slavka Kvaternika
Petar Milutin KvaternikRodio se 1. kolovoza 1882. u selu Vučinići kraj Vrbovskog a umro je 10. travnja 1941. godine u Crikvenici. Po završenoj gimnaziji upisao je kadetsku školu u Grazu i postaje časnikom austrougarske vojske. Kasnije je završio ratnu školu u Bečkom Novom Mjestu. U vrijeme Prvog svjetskog rata borio se na ratištima u Galiciji i na Karpatima. U Kraljevini SHS umirovljen je 1919. godine u činu majora. Po umirovljenju postao je društveno aktivan i obnašao je od 1929. godine dužnost glavnog ravnatelj u društvu „Hrvatski radiša“.

Godine 1941 u Crikvenici sa skupinom istomišljenika pokušao je 10. travnja uspostaviti vlast NDH u Crikvenici. Poginuo je u sukobu s jugoslavenskim mornarima predvođenim kapetanom bojnog broda Pleiweissom.
Izvori: Ustaško – domobranski pokret ( Hrvatska 1941. – 1945. ) – Školska knjiga Zagreb 2006. godine Priredio: Željko Laloš
Back to content