Delnice, leksikonska jedinica Matice Hrvatske
Znameniti Gorani > Leksikonske jedinice
STJEPAN BOLF, omladinac, antifašist
Rodio se 1923. u Delnicama gdje je i umro 1943. godine. Bio je pripadnik
radničke omladine, antifašist i član Komiteta SKOJ-a za Delnice. Pučku školu
završio je u Delnicama a od 1938. godine radio je kao pomoćni gaterist na pilani
industrijalca Leopolda Cividinija u Delnica. Bio je jedan, među mladeži, od
inicijatora štrajka pilanskih radnika 1939. Godine održanom u delničkom Potoku.
Zajedno sa Ilonkom Golikom raznosio je na širem delničkom području pojedincima i
obiteljima literaturu na čitanje o naprednom radničkom pokretu. Za jednog
pokušaja diverzije na okupatorski njemački konvoj teretnih vozila ranjen je i
uhvaćen. Strijeljan je po njemačkom okupatoru u Lučicama 19. studenog 1943.
godine. Na mjestu pogibije ( strijeljanja ) narod Delnica 1985. godine podignuo
je njemu u spomen - spomen ploču.
Izvor: Arhiva OK SKH Delnice Sastavio: Željko Laloš
PAŠKO LOVRIĆ prof. dr., hrvatski geodet i kartograf
Rodio se u Dubrovniku 31. kolovoza 1931. a umro je u Zagrebu 16. siječnja 1997. godine. Gimnaziju je završio u Osijeku 1950. godine a diplomirao je na Geodetskom odjelu Arhitektonsko – građevinsko – geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1956. godine. Doktorirao je u Bonnu 1972. godine. Od 1958. godine radio je kao stručni suradnik u Zavodu za kartografiju i reprodukciju karata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu docent je postao 1973., izvanredni profesor 1978. a redovni profesor 1984. godine. U trajno zvanje redovitog profesora izabran je 1996. godine. Na fakultetima u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu predavao je kartografiju i topografiju. Za života objavio je više od 90 topografskih i tematskih karata i planova hrvatskih gradova. Bio je predsjednik Saveza geodetskih inženjera i geometara Hrvatske, pročelnik Sekcije za kartografiju Hrvatskog geodetskog društva i redoviti član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.
Vezano za Gorski kotar najpoznatiji su mu radovi: Planovi Grada Delnica, „Fiume und Delnice 1914“i „ Laas und Čabar 1914“. ( 1966 – 1994. ).
Izvor: Hrvatska enciklopedija. Sastavio: Željko Laloš
PEROSLAV HIBŠER javni djelatnik, hrvatski iseljenik - emigrant
Rodio se u Brodu na Kupi 1882. godine a umro je 1961. godine u Sao Paulo. Osnovnu školu završio je u Bosancima kraj Bosiljeva a gimnaziju i trgovačku školu u Zagrebu. Po završenom školovanju živio je u Berlinu i Beču gdje se bavio trgovinom i prevođenjem. Godine 1902. otišao je u Brazil u Sao Paulo gdje je radio kao knjigovođa i bio aktivan u političkom i društvenom radu hrvatskih iseljenika. Godine 1903. bio je glavni pokretač i jedan od voditelja iseljeničkog hrvatskog tamburaškog zbora a 1907. u Sao Paulu utemeljio je udruženje „Slavenski sokol“ i bio njegov dugogodišnji predsjednik.
Izvor: „Gorani u Južnoj Americi“ ( OK SKH Delnice ) Sastavio: Željko Laloš
IVAN DUJANIĆ šumarski tehničar, goranski šumarski kartograf
Rodio se u Senju 1932. godine a umro je 1992. godine. Osnovnu školu pohađao je u
Crikvenici i Glini a sedmoljetku ( nižu gimnaziju ) u Petrinji. Srednju šumarsku
školu završio je 1952. godine u Splitu gdje je i maturirao. Po završetku
školovanja uposlio se u Šumskom gospodarstvu „Viševica“ Rijeka u Odjelu za
uređivanje šuma. Po odsluženju vojnog roka gotovo dva desetljeća radio je u
Šumskom gospodarstvu Delnice gdje je izradio vrlo veliki broj tehničkih nacrta i
matrica šumskih područja sačinjenih od podataka njegove precizne izmjere na
terenu i izračunu istih. Njegovi su podaci i kasnije mnogo godina služili kao
osnova (podloga) izrade novih nacrta. Po reorganizaciji šumarstva zaposlio se u
riječkom „Drvu“ gdje je radio sve do umirovljenja 1991. godine. Bio je poznati
ljubitelj filatelije pa je za života priredio nekoliko tematskih filatelističkih
izložaba s motivima poštanskih maraka vezanih za floru i faunu goranskog i
okolnog područja za što je dobio više domaćih i međunarodnih priznanja.
Izvori: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, Arhiva ŠG Delnice Sastavio. Željko Laloš
MIRKO HIBŠER kulturni djelatnik, hrvatski emigrant
Rodio se u Brodu na Kupi 5. studenog 1867. godine a umro je u Sao Paulu 1970.
godine. Bio je jedna od najistaknutijih osoba Hrvatske bratske zajednice u
Brazilu. Osnovnu školu završio je u rodnoj Brod na Kupi a gimnaziju u Rijeci i
Senju gdje je i maturirao. Za boravka u domovini djelovao je kao javni bilježnik
u čabarskom kotaru gdje je ustrojio i vatrogasnu četu. Godine 1896. emigrirao je
u Brazil u Sao Paulo gdje je radio kao službenik u tvornici piva. Suosnivač je i
prvi predsjednik Pripomoćnog hrvatskog iseljeničkog društva i bio je jedan od
pokretača i dopredsjednik tamošnjeg Hrvatskog sokola.
Izvor: „Gorani u Južnoj Americi“ ( OK SKH Delnice ) Sastavio: Željko Laloš
MLADEN KABALIN publicist, kulturni djelatnik, hrvatski emigrant
Rodio se u Brodu na Kupi 8. ožujka 1915. godine a umro je u Lansingu/SAD 18.
listopada 1997. godine. Godine 1933. u Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju a
potom 1938 i Pravni fakultet. U razdoblju od 1944. do 1945. radio je kao
službenik a potom kao ravnatelj Radijske postaje Osijek. Godine 1945. emigrirao
je u Graz gdje je na Glazbenoj i Višoj umjetničkoj školi završio studij
pjevanja. Godine 1949. otišao je u SAD gdje je magistrirao bibliotekarstvo na
Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu. Od 1956. radio je kao knjižničar na Michigan
State University a u razdoblju od 1957. do 1981. godine bio je ravnatelj
njezinog Prirodoznanstvenog odjela i pomoćnik ravnatelja knjižnice. Književne je
radove objavljivao u časopisima „Omladina“, „Mladost“, „Hrvatska smotra“ te
„Hrvatski sjever i Hrvatski krugoval“. Pjesme su mu uvrštene 1993. Godine u
Antalogiju skupljenih baština Hrvatske te 2001. godine u zagrebačkoj „Uskrsnoj
lirici“. Bavi se i enigmatikom. Istaknuo se zalaganjem za osamostaljenje
Hrvatske.
Izvori: Gorani u Sjevernoj Americi“ ( OK SKH Delnice ), Hrvatska književna enciklopedija Sastavio: Željko Laloš
JOSIP GRGURIĆ poduzetnik, javni djelatnik, hrvatski emigrant
Rodio se u Delnicama 26. rujna 1925. godine a umro je u Australiji u Fremantleu
2012. godine. Osnovnu školu završio je 1938. Godine u Brod Moravicama a dvije
godine tehničke škole za soboslikara u Zagrebu. U ožujku 1944. godine regrutiran
je u postrojbe hrvatskog domobranstva te je proveo šest mjeseci na obuci u
Austriji a potom je ratovao na bojištima u Lici i Gorskom kotaru. S vojnom
domobranskom postrojbom preko Hrvatskog primorja, Istre i Slovenije, povukao se
u talijansku Cividaleu gdje se predao engleskoj vojsci. U Italiji boravio je u
zarobljeničkim logorima ( Udine, Forli, Taranto, Grumi, Crotaglia, Afragoli,
Riciona i Rimini – Miramare ) a potom u izbjegličkom logoru Fermo. Iz Ferma je
otišao u Bagnoli a potom u Pagani i Njemačku otkud se iznova vratio u Bagnoli. U
lučki australijski grad Fremantle došao je u travnju 1949. godine gdje je radio
kao drvosječa u šumi Bunnig Bros a potom na gradnji željezničke pruge da bi u
razdoblju od 1949. do 1951. radio na poslovima pomoćnog radnika u pilani. U
Fremantle se vratio 1951 i uposlio u tvornici limenih kutija „J. Gradsden“
otkuda je ubrzo prešao na posao u mesnu industriju „West Australian meat
export“. U razdoblju od 1952. do 1973. godine bio je u istom poduzeću vozač gdje
je u međuvremenu položio ispit na tečaju za nadglednika i na tom radnom mjestu
ostao je do 1981. godine kada kupuje to isto poduzeće koje 1988. godine prodao
suvlasniku. Potom je kupio trgovinu namještaja a 1991. Radnju za izradu predmeta
od grubog platna koju jer držao otvorenom do 2008. godine. U međuvremenu u
razdoblju od 1991. do 1995. godine bavio se i prodajom športske opreme.
Bio je član i predsjednik Hrvatskog kluba u Fremantleu ( 1952. – 1974. ),
član „Good Neighbour Connclia“ ( 1961. – 1965. ) te član ( 1961. – 1972. ) i
predsjednik ( 1962. – 1965. ) Migrant Emmergency Funda, unutar koje je bio tumač
i učitelj engleskog jezika. Josip Grgurić bio je 1974. jedan od utemeljitelja i
doživotni član Hrvatskog centra u Fremantleu te njegov predsjednik u razdoblju
od 1979. do 1981. godine. U razdoblju od 1968. do 1972. godine bio je
predsjednik NK „Croatia Frementle“ . Organizirao je i „Mandolinski trio“ koji je
u razdoblju od 1972. do 1978. prerastao u kvintet. Pokrenuo je i Hrvatski radio
program na postaji 6NR.
Izvori: „Gorani u Australiji“ ( OK SKH Delnice). Leksikon iseljeništva. Sastavio: Željko Laloš
STJEPAN HORŽIĆ svećenik, žrtva ratnog zločina

U jesen 14. listopada 1944. godine uhićen je u Mrkoplju kao „javni zagovornik
NDH režima“ i sproveden u zatvor u Delnicama. Strijeljan je bez prava na obranu
i bez suđenja kao opasni neprijatelj naroda. Bez obzira jeli bio ili ne
zagovornik NDH režima, tijekom Drugog svjetskog rata nije bio kriv za ničiju
smrt niti je bilo koga prokazao. Sve navodi da je svećenik Horžić bio žrtva
zločina. Iz njegovog svećeničkog životopisa ostalo je zabilježeno da je volio
raditi sa mladim ljudima i onda kad su se drugi svećenici zbog opasnih okolnosti
rata znali povući iz takvih i sličnih aktivnosti. Vodio je pjevački zbor, učio
svirati na instrumentima učenike i spremao je igrokaze. Posebno je pomagao
siromašne učenike. Bio je svestrani odgojitelj mladeži.
Izvori: Riječka nadbiskupija, Arhiva OK SKH Delnice, siječanja Z. Kezele. Sastavio: Željko Laloš
MATIJA TOMAC nositelj „Partizanske spomenice 1941.“

Po okupaciji zemlje bio je prvi predsjednik Odbora borbene pomoći NOP – u a
krajem 1941. Godine primljen je u članstvo KPJ. Tijekom NOB – a bio je
predsjednik NOO Kotara delnice kao i predsjednik Kotarskog odbora narodne fronte
Delnice koje dužnosti je obnašao do kraja Drugog svjetskog rata.
Po završetku rata aktivno se uključio u rad organa vlasti obnašajući
istovremeno i dužnost upravitelja delničkog mlina s koje dužnosti je i
umirovljen.
Bio je nositelj više ratnih i poratnih odličja među kojima i „Ordena
Republike sa srebrnim vijencem“. Nositelj je i „Partizasnske spomenice
1941.“
Izvori: Arhiva OK SKH Delnice, obitelj Tomac Sastavio: Željko Laloš
ANĐELKA ŠRAGALJ javna djelatnica, sportašica

U Delnice vratila se 1955. godine i zaposlila u Drvno industrijskom poduzeću
„Lučice“ u Lučicama kraj Delnica a kasnije u RZZS DIP – a „Delnice“ gdje je
radila do umirovljenja. Uz posao usporedo je vodila vrlo intenzivan kulturni i
društveno politički dio života. Više od šest godina bila je članica
Predsjedništva Općinskog sindikalnog vijeća Delnice, članica Općinske
konferencije za društvene aktivnosti Delnice, odbornik SO Delnice, dugogodišnja
aktivistkinja Civilne zaštite Grada Delnica i djelatnica – volonterka Turističke
zajednice općine Delnice. Izgradila je zajedno tada sa najpoznatijim delničkim
omladinkama i zavidnu športsku karijeru. Sa kuglašicama Delnica više godina
nastupala je u natjecanjima na općinskoj, regionalnoj i državnoj razini.
Voljela je slušati glazbu, čitati knjige i tisak, družiti se, odlaziti na
kazališne predstave a posebice je razumjela i imala osjećaja prema nesretnim i
siromašnim ljudima.
Izvori: Obitelj Šragalj, Arhiva OK SKH Delnice Sastavio: Željko Laloš
ZVONIMIR ANTE MILINOVIĆ svećenik, žrtva ratnog zločina

Za svećenika bio je zaređen 1937. godine u Splitu kao kapucin. Sve do Drugog
svjetskog rata obnašao je svećenički poziv u Splitu , Dubrovniku i Karlobagu da
bi 1940. godine prešao u Riječko – senjsku – modrušku biskupiju kao župnik u
Postenama nadaleko Broda na Kupi.
Uhićen je 1. listopada 1943. godine i pritvoren po partizanskoj vlasti u
Brodu na Kupi, da bi desetak dana potom bio sproveden u partizanski logor
Praprot, u blizini Crnog luga, na ispitivanje. U obrazloženju njegova uhićenja
pisalo je da nije dozvolio pripadnicima partizanskih jedinica da se služe
zvonikom crkve u vojne svrhe te da ne može prihvatiti „vlast iz šume“ i
provoditi njezina naređenja i odluke. Iz njegovog životopisa ostalo je
zabilježeno da je u vrijeme njegova župnikovanja u Kupskoj dolini narod u
velikom broju dolazio na mise. Bio je pošten i iskren a po uvjerenju dosljedan
hrvatski domoljub koji je na „svoj način tumačio ulogu i značaj NDH“. Kao
uvjereni Hrvat volio je svoju hrvatsku državu i imao je snage javno reći „da je
za njega samo hrvatska vlast legalna vlast, a ne ona vlast u šumi“. Život je
izgubio bez prva na obranu i suđenje. Sve navodi da je svećenik Milinović bio
jedna od žrtava ratnog zločina na ovom području.
Izvori: Riječka nadbiskupija, Arhiva OK SKH Delnice, siječanja Z. Kezele na Milinovićev životni put u Drugom svjetskom ratu. Sastavio: Željko Laloš
TOMISLAV PLEŠE kapetan američkog ratnog zrakoplovstva (USAF – a )

Prilikom obnove crkve Sv. Ivana Krstitelja u Delnicama ( 1954. ), a u povodu
desete obljetnice pogibije njegova sina, dr. Miho Pleše dao je u crkvi postaviti
prigodnu spomen ploču. Deset godišnjim doprinosima župljana i požrtvovnošću
delničkog župnika Antuna Brnada te donacijama američkih Hrvata podrijetlom iz
Delnica, temeljito je crkva obnovljena 1954. godine.
Priča o kapetanu Tomislavu Plešeu samo je jedna od priča o mnogim poznatim i
nepoznatim Goranima koji su tijekom Drugog svjetskog rata poginuli u raznim
savezničkim formacijama boreći se protiv europskog i svjetskog fašizma.
Izvori: Obitelj Pleše, Gorani u Sjevernoj Americi ( OK SKH Delnice ). Sastavio: Željko Laloš
DRAGUTIN PLEŠE stomatolog, logoraš

Po Talijanskoj komandi u Delnicama uhićen je 21. travnja 1942. godine i
osuđen na Sušaku na devet godina robije. Najprije se nalazio u internaciji i
zatvoru u Italiji a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine prebačen je
u zloglasni njemački koncentracijski logor Dachau, zatim u Buchenvald te
Majdanek ( Lublin ). U Dachau u skupini od dvjestotinjak robijaša bio je
zvjerski mučen od kojih je mučenja preživjelo njih devetnaest. Ostao je živ samo
zahvaljujući svome zvanju zubara. U logoru dovozili bi mu mnoge ljudske lubanje
iz kojih je kao zubar morao vaditi zube obučene u zlato i srebro i potom ih
sortirati. Njega su zajedno sa ostalim robijašima 15. svibnja 1945. godine
oslobodile snage Savezničke vojske. U knjizi „ Istina o Buchenvaldu“ autora
Jurice Kerblera i Tomislava Novaka spominje se Pleše kao robijaš toga zloglasnog
logora.
U Vrijeme dok se nalazio u njemačkim logorima prema potvrdi Kotarskog NOO
Delnice od 6. srpnja 1945. godine , partizanska Komanda mjesta u Delnicama 22.
prosinca 1943. godine zaprimila je od njegove zubarske radnje medikamente i
instrumente. Oni su bili uslijed čestih neprijateljskih ofenziva u ovome kraju i
vođenju borbi potrošeni a instrumenti su se pogubili ili uništili tako da se
isti po završetku rata nisu mogli vratiti Dragutinu Pleše.
Pleše se iz Njemačke vratio 30. lipnja 1945. godine te u razdoblju do 31.
ožujka 1951. godine radio je kao zubar u Kotarskoj zubnoj stanici Delnice kada
dobiva otkaz kao višak radne snage te je primljen u honorarnu službu Kotarske
ambulante Delnice gdje je radio sve do jeseni 1956. godine. Savjet za narodno
zdravlje NO Općine Delnice 8. listopada 1956. Godine odobrio je Dragutinu Pleše
otvaranje privatne zubarske ordinacije u kojoj je radio sve do svoje prerane
smrti 1960. godine. U ordinaciji radila je i njegova supruga Marija kao zubarski
tehničar.
Prema kazivanju njegove supruge Marije od 1945. sve do 1959. godine njezin
suprug Dragutin podnosio je zamolbe za pomoć u priznavanju danih instrumenata i
medikamenata za potrebe NOB – a 1943. godine. Nažalost, bilo koji oblik pomoći
nikada mu nije odobren pod obrazloženjem da sve što je dano iz njegove zubne
ordinacije isključivo je korišteno u vojne svrhe NOB – a. Godine 1957. Obratio
se i Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu FNRJ u Beogradu za novčanu potporu
u opremanju njegove zubne ordinacije. Odgovor nikada nije dobio. Ogorčen na
račun ponašanja beogradskog sekretarijata javno je osudio njegov rad. Bilo je to
razlogom da je šest mjeseci proveo na Golom otoku. Na fotografiji Dragutin Pleše
u robijaškoj odori logora u Dachau snimljen u Delnicama 1945. godine.
Izvori: Obitelj Pleše, Arhiva OK SKH Delnice Sastavio: Željko Laloš
ANTE SORIĆ stručni fotograf
Rodio se 1919. a umro je 1983. godine. Cijeli radni vijek bio je vezan uz
šumarsku i drvnu struku. Radio je kao fotograf pri Ministarstvu šumarstva
Narodne Republike Hrvatske. . Bio je i stalni fotograf Saveza inženjera i
tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. U razdoblju od 1957. do 1980.
godine izrađivao je naslovnice za „šumarski list“. a 1976. godine za „Povijest
šumarstva Hrvatske“ pripremio je veliki broj fotomaterijala snimljenog i na
goranskom području. Sorićeve fotografije korištene su 1981. godine kod izrade
monografije „Gorski kotar“. Savezu inženjera i tehničara šumarstva i drvne
industrije Hrvatske te Hrvatskom šumarskom društvu darovao je svoju
fotodokumentaciju od preko deset tisuća snimaka. Veći broj snimaka snimljen je i
u goranskoj drvnoj industriji s područja gradova Delnice, Čabar i Vrbovsko. O
njegovoj fotodokumentaciji govore i zapisi iz arhive Šumskog gospodarstva
Delnice iz 1978. godine. Fotograf Sorić na prijedlog Atilija Panjaka nekadašnjeg
višeg savjetnika za skijašku proizvodnju zagrebačkog „Export drva“ snimio je u
delničkoj „Jeli“ 1972. godine tehnološki proces skijaške proizvodnje te
proizvodnje montažnih objekata.
Izvori: HŠŽL, Arhiva ŠG Delnice, Arhiva RZZS DIP – a „Delnice“. Sastavio: Željko Laloš
MATIJA PLENK i IVAN PLEŠE žrtve ustaškog zločina
Matija Plenk - K'blarof ( 1915. – 1942. ) Ivan Pleše - Lenkōasen ( 1914. – 1942.
) rođeni su u Delnicama gdje su završili poučku školu. Na pilani delničkog
industrijalca Ivana Bolfa upošljavaju se 1930 – tih godina radeći kao radnici na
skladištu rezane građe. Oboje bili su članovi Sportskog društva „Goranin“
Delnice nastupajući za nogometnu i skijašku sekciju. Zagovornici ideja naprednog
radničkog pokreta, u godina pred Drugi svjetski rat, često su bili uhićeni po
Žandarmerijskoj stanici Delnice kao jedni od organizatora radničkih štrajkova u
Delnicama na svim pilanama delničkih industrijalaca. Početkom Drugog svjetskog
rata a poglavito od travnja 1941. godine javno osuđuju okupaciju Delnica od
strane talijanskih vojnika i ustaške satnije. Znajući za to pripadnici ustaške
satnije u Delnicama prema propisu poglavnika Ante Pavelića od 2. listopada 1941.
godine, provjeravali su, špijunirali i provocirali mještane Delnica ne bi li
pronašli suradnike NOB – a. Pronašli su u Delnicama svoje zagovornike ( doušnike
) koji su im izdavali moguće aktiviste i suradnike NOB – a. po naređenju
zapovjednika delničke ustaške satnije Alojzija Schena, Matija Plenk i Ivan Pleše
u veljači 1942. godine prevarom dovedeni su u prostorije „Stare općine“ u
delničkom Zdolanjskom kraju nad kojima se iživljavao ustaški koljač nadimka
„Kereta“ Plešeu na živom rezao je pojedine dijelove tijela a raskomadani leš
ustaše su bacile uz cestu između Delnica i Marija Trošta. Plenka je Kereta
sasjekao na komade, spalio dijelove tijela i u sanduku zakopao ih u podrumu
„Stare općine“. Za taj nemili događaj doznao je Kotarski sud u Delnicama koji je
po predsjedniku suda Franji Stankoviću izdao nalog da sudbeno – liječnički
vještak doktor Milan Forambaher izvrši očevid. Izvršio je očevid i ustvrdio da
je dvoje ljudi podvrgnuto najstrašnijim mučenjima i ubijeno. Niti talijanska
komanda u Delnicama nije mogla prihvatiti takvo što već je zatražila od ustaške
satnije da napusti Delnice.
U znak siječanja na smrtno stradale Delničane – antifašiste i sportaše Ivana
Plešea i Matiju Plenka, u Delnicama 27. srpnja 1947. godine otkrivena je spomen
ploča njihove pogibije.
Izvori: OK SKH Delnice, svjedočenja dr. Milana Forembahera Priredio: Željko Laloš
JOSIP ŠNAJDAR skijeringaš, juniorski prvak Savske banovine u skijaškom trčanju

Po završetku Drugog svjetskog rata Fiskulturno društvo „Goran“ Delnice –
sekcija za skijanje u jesen 1946. godine održalo je skijering natjecanje u znak
siječanja na rano preminulog Šnajdara. Natjecanja su trebala postati
tradicionalna, no u tome se nije uspjelo zbog malog interesa za tu vrstu
športa.
Izvori: Obitelj Ivana Šnajdara st. Sastavio: Željko Laloš
JOSIP KEZELE urar, dobitnik nagrade za životno djelo Obrtničke komore Županije Primorsko . goranske

Sastavio: Željko Laloš
ANDRIJA POLIĆ zadnji župnik lučičkih Delnica
Rodom iz Bakra od kuda su najvećim dijelom prostor lučičkih Delnica naselili
stanovnici s bakarskog područja 1411. godine, župnik Andrija Polić bio je
posljednji župnik u lučičkim Delnicama ubijen s nekoliko Delničana pri upadu
Turaka 1561. godine na prostor Lučičke kalvarije gdje se nalazilo selo Delnice.
U svojim zapisima spominje ga početkom 17. stoljeća prvi delnički župnik Vid
Gregurić. Predaju o župniku Poliću zabilježio je i Delničanin župnik Matija
Majnarić – Jéjgetof. u drugoj polovici 19. stoljeća. Prije župnika Polića
bogoslužje u lučičkim Delnicama u prvoj polovici 16. stoljeća, prema župniku
Matiji Majnariću – Jéjgetoven vršio je župnik Josip Njegovan upisan na 36.
stranici povijesne građe o postojanju lučičkih Delnica u prvoj polovici 16.
stoljeća.
Izvori: Arhiva crkve Sv. Iava Krstitelja u Delnicama iz 1937. godine. - zabilježio Zvonko Kezele Sastavio: Željko Laloš
MATIJA POLIĆ st. esperantista, osnivač NK „Goranin“ Delnice, član URS – ovih sindikata

Kao napredni omladinac primljen je u KPJ 1932. godine. U razdoblju sve do
Drugog svjetskog rata Matija Polić bio je jedan od osnivača Nogometnog kluba
„Goranin“, njegov igrača i kapetan momčadi a potom predsjednik kluba. Bio je
član delničkog Planinarskog kluba „Prijatelji prirode“, Esperantskog društva
„Delnice“ te član Sindikalne podružnice drvodjelaca URS – a za Delnice čiji je
kasnije bio i predsjednik. U godinama pred početak Drugog svjetskog rata Polić
je u delničkom nogometnom klubu „Goranin“ osnovao partijsku čeliju od četiri
člana te SKOJ – evsku grupu. U razdoblju od 1937. do 1939. godine bio je jedan
od suorganizatora mnogih štrajkova radnika u Delnicama. U pilani Ivana Bolfa u
delničkom Zdolanjskom kraju osnovao je partijsku ćeliju i bio prvi njezin
sekretar.
Kao jedan od vodećih delničkih radničkih aktivista bio je predložen od strane
Kotarskog komiteta Delnice i Oblasnog komiteta za Gorski kotar i Primorje na
školovanje u SSSR, u trajanju od pet godina. Kuriri koji su dolazili iz
Francuske preko Austrije u Jugoslaviju a s kojima je trebao krenuti u SSSR, bili
su otkriveni i uhapšeni. Bilo je to razlog da Matija Polić nije otišao na
školovanje.
Početkom 1941. godine biva mobiliziran i kao vojnik obnašao je dužnosti na
jugoslavensko – talijanskoj granici sve do raspada bivše Jugoslavije. Po dolasku
iz vojske u Delnice dobio je poziv za domobrane na koji se nije odazvao sve po
direktivi partije. Radeći tajno na prebacivanju mladih ljudi u partizanske
jedinice u jesen 1941. godine uhapšen je od strane talijanske vojske i osuđen na
Sušaku zatvorsku kaznu. U ožujku 1942. godine stupio je u redove NOP – a. Bilo
je to razlogom uhićenja njegovog oca i žene koje su zatvorili u logor Bakar a
potom u talijanski logor u Udinama gdje mu je žena oboljela i puštena je kući. U
godinama Drugog svjetskog rata Matija Polić bio je pripadnik II odreda a potom u
XIV brigadi obnašao je dužnosti u četi za vezu. Protiv okupatora borio se na
području Gorskog kotara i Like i tu dočekao kraj rata.
Po završetku rata od 1945. godine radio je kao tt monter u pošti na Sušaku a
od 1947. Godine na osobno traženje premješten je na rad u delničku poštu. Tu je
obnašao dužnost glavnog tt montera sve do odlaska u mirovinu 1. prosinca 1971.
godine. Iza rata aktivno je radio u SSRN, obnašao je dužnost sekretara OOSK u
pošti Delnice a bio je i član Gradskog odbora SUBNOR – a Delnice.
Izvori: Obitelj Polić Sastavio: Željko Laloš
ALEKSANDAR VERNAK dipl. inž. šumarstva, dugogodišnji upravitelj šumarije Crni lug
Rodio se 15. listopada 1921. godine u Sisku a umro je u Opatiji 25. svibnja
2006. godine. Sin Karla i Romane rođ. Šintić. Otac mu je bio službenik a majka
kućanica. Pučku i srednju školu završio je u Sisku. Maturirao je na realnoj
gimnaziji 1940. godine. Studij šumarstva upisao je na Poljoprivredno – šumarskom
fakultetu u Zagrebu pri samom početku Drugog svjetskog rata. Zbog ratnih nedaća
apsolvirao je tek 1948/49. a diplomirao na ŠG odjelu 7. Kolovoza 1951. godine.
Već kao student bio je vježbenik u Ministarstvu šumarstva Narodne Republike
Hrvatske. Prvo radno mjesto nakon diplomiranja dobio je u Šumskom gospodarstvu
„Viševica“ Rijeka i to u Šumariji Crni lug u kojoj je na mjestu upravitelja
šumarije proveo četvrt stoljeća ( 1951. – 1975. ). Uz redoviti rad u šumarstvu
prvih godina nakon osnivanja NP „Risnjak“ kraj Crnog luga neko je vrijeme bio
vršitelj upravitelja parka zalažući se za njegovo proširenje.
Godine 1975. napustio je šumarsku operativu prešao na poslove prodaje u
Udruženje drvne industrije i šumarstva „Drvo“ Rijeka s kojeg radnog mjesta je
umirovljen 1987. godine.
Za vrijeme aktivne službe u Gorskom kotaru bavio se lovstvom.
Izvori: Hrvatski šumarski životopisni leksikon Sastavio: Željko Laloš
IVO PODHORSKI dipl. inž. šumarstva, rukovoditelj taksacije u NO za Gorski kotar

Radom u struci započeo je u listopadu 1925. Kao činovnički pripravnik
Direkcije šuma na Sušaku radeći na poslovima uređivanja šuma. Stručni ispit
položio je 1927. godine u Beogradu. Krajem iste godine imenovan je za
rukovoditelja Šumske uprave u Vranovini kraj Topuskog. U studenom 1934. Dobio je
premještaj u Šumsku upravu u Đevđeliji ( Makedonija) ali na dužnost nije stupio
već je krajem 1934. premješten za rukovoditelja Šumske uprave u Glini. Nastankom NDH 26. svibnja 1941. godine premješten je u Ravnateljstvo šuma u
Zagrebu gdje kao taksacijski referent radi na poslovima uređivanja šuma.
Poslije rata od studenog 1945. Radio je kao rukovoditelj za taksaciju u
Okružnom NO Gorski kotar u Delnicama a zatim u Kotarskom No Delnice. Za vrijeme
boravka i rada u Delnicama aktivno se uključio u kulturni život mjesta pomažući
u radu mjesnom pjevačkom zboru. Krajem siječnja 1947. godine prešao je na rad za
nastavnika u Lugarsku školu Delnice. Od 1948. do umirovljenja 1968. godine radio
je u Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu u referadi za
intenzivni uzgoj topola u svojstvu višeg stručnog savjetnika. Bio je i
višegodišnji član Jug. Komisije za uzgoj topola, član Savjeta Šumarskog
fakulteta u Zagrebu te član Šumarskog društva.
Bio je vrsni stručni i znanstveni djelatnik za uzgoj euroameričkih topola,
zaslužan za razvoj te grane i za širenje topolovih kultura u Hrvatskoj. Napisao
je veći broj stručnih radova iz tog područja. U razdoblju od 1950. do 1960.
godine surađivao je sa „Šumarskim listom“.
Godine 1961. Primio je povelju zaslužnog člana Saveza ITŠDI a 1967. proglašen
je zaslužnim članom Jug. Komisije za topole. Godine 1972. Postao je zaslužnim
članom Saveza ITŠDI SFRJ za istaknuti društveni i stručni rad. Prigodom proslave
130. obljetnice HSŠD i 100. obljetnice izlaženja „Šumarskog lista“ ( 1976. )
dodijeljena mu je zlatna medalja i povelja kao priznanje za rad na području
topolarstva.
Vezano za Gorski kotar najpoznatiji su mu radovi: „Kapilarno klijalo“ (1950.
), „O šumskim zajednicama“ ( 1953. ) i „Vazda zeleno šumsko grmlje i bilje“ (
1953. ).
Izvori: Hrvatski šumarski životopisni leksikon. Sastavio: Željko Laloš
WENK GAŠPAR vlastelinski šumar, gostioničar
Rodio se u Delnicama 1788. godine a umro je u Zalesini oko 1845. godine. Uz
redovite poslove vlastelinskog šumara za područja Delnica, Skrada i Ravne Gore,
u Zalesini je 1820. godine otvorio gostionicu uz Lujzinsku cestu. Ujedno bio je
i vlasnik slične gostionice – pansiona u Skradu. Bila je to druga gostionica na
tom području neposredno uz gostionicu Janka Žagara. Oko 1845. godine u njegovu
gostionicu, noću, provalili su hajduci s Lujzinske ceste tražeći od njega novac
i hranu. Kada im na njihov zahtjev nije dao sve što su tražili odsjekli su mu
ruku od čega je iskrvario i umro. Poslije Gašpara svratište u Zalesini vodio je
Ivan Kajfeš.
Izvor: Obitelj Klobučar – delnički ljetopisci Sastavio: Željko Laloš
BRANKO MILAS dipl. inž. šumarstva, šumarski inspektor
Rodio se u Banja Luci 19. svibnja 1904. godine a umro je 1983. godine. Šumarstvo
je studirao na Poljoprivredno – šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je šk.
god. 1928/29. na šumarskom odjelu a diplomirao je 13. veljače 1930. godine. Kao
činovnički pripravnik zaposlio se 7. svibnja 1930. u Direkciji šuma u Zagrebu.
Prije Drugog svjetskog rata službovao je u Šumariji Vranovina kao upravitelj
šumarije, potom u Kotaru Crikvenica kao šumarski referent a za Drugog svjetskog
rata radio je u šumarijama Fužine i Skrad kao upravitelj a potom kao kotarski
šumar u Delnicama. Od 1945. godine radio je u Rijeci kao šef Odsjeka za
šumarstvo Okružnog NO za Hrvatsko primorje a zatim kao šef Odsjeka za uzgoj Šuma
Šumskog gospodarstva Rijeka te kao općinski, kotarski i republički inspektor.
Bavio se studijom i problematikom gospodarenja u prebornim šumama na području
Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Napisao je i objavio veliki broj stručnih
radova. Sudjelovao je na više savjetovanja i simpozija i na njima podnosio
referate u kojima je obrađivao problematiku operative.
Vezano za Gorski kotar najpoznatiji su mu radovi: „Razvoj prebornih šuma i
smjernice rada na njihovoj obnovi“ ( 1949. ), „Pošumljavanje u prebornim šumama“
( 1950. ), „Dinamika gospodarenja u prebornim šumama“ ( 1954. ), „Gospodarenje
prebornim vrstama drveća u prebornoj šumi“ ( 1959. ), „Gospodarenje prebornim
šumama Gorskog kotara“ Referat na seminaru o prebornom gospodarenju. Institut za
šumarstvo i lovna istraživanja NRH. Delnice 12. – 15. studenog 1958. , „Provedba
doznake i nadzor nad radovima u prebornim šumama“ ( 1961. ), „Regeneracija
prebornih šuma“. Referat na simpoziju o problemima daljnjeg načina gospodarenja
u prebornim šumama. Platak 7. – 8 lipnja 1962. godine.
Izvori: Hrvatski šumarski životopisni leksikon. Sastavio: Željko Laloš
BOGOMIR MIHELČIĆ dipl. inž. šumarstva
Rodio se u Delnicama ( 18. siječnja 1928. --? ). Sin Josipa i Jelice rođ. Čop.
Otac mu je bio trgovac a majka kućanica. Osnovnu i građansku školu završio je u
Delnicama a gimnaziju u Senju maturiravši 1947. godine. Na Šumarskom fakultetu u
Zagrebu ( biološki smjer ) diplomirao je 26. Svibnja 1952. godine. Po završetku studija uposlio se u Šumskom gospodarstvu „Viševica“ Rijeka.
Tijekom 1952. godine, kraće vrijeme, radio je u Šumariji Delnice a potom 1953.
godine u Šumariji Gerovo. U Šumariji Vrbovsko radio je u razdoblju od 1953. do
1955. godine a potom prelazi na dužnost upravitelja Šumarije u Jablancu čije su
se površine prostirale od mora, od pojasa submediteranske vegetacije do
subalpskih sastojina bukve i bujnih smrekovih šuma vršne zone Velebita. Osnivanjem Šumskog gospodarstva Senj u razdoblju od 1960. do 1980. godine
radio je u spomenutom senjskom gospodarstvu kao šef Odjela za uzgajanje šuma, pa
šef Odjela za iskorišćivanje šuma a najduže u Odjelu za plan i analizu.
Godine 1980. prešao je na rad u Šumsko gospodarstvo Zagreb na dužnost
direktora OOUR – a „Hortikultura“ baveći se održavanjem gradskih zelenih
površina (parkova ) i izvođenjem hortikulturnih radova za potrebe Grada Zagreba.
Od 1987. godine bio je urednik internog informativnog glasila gospodarstva da bi
godinu potom bio umirovljen.
Bio je aktivan član Saveza DIT odnosno HŠD. Još od studentskih dana bavio se
planinarstvo i jedan je od utemeljitelja Planinarskog društva Sveučilišta
„Velebit“ u Zagrebu. Stvorio je herbarij nisko rastućeg goranskog bilja. Često
je putovao u SAD kod svoje rodbine koja je živjela u u Gradu Seattlu da bi u
poodmakloj dobi života tamo provodio veći dio života.
Izvori: Arhiva ŠG Delnice, HŠŽL Sastavio: Željko Laloš
GUSTAV HAUESIE vlastelinski šumar
Rodio se 1844. godine a umro je 18. siječnja 1928. u dobi od 84. godine. Potječe
iz stare šumarske obitelji. Podaci o njegovom školovanju nisu poznati. Započeo
je službovati kod Vlastelinstva kneza Bacanija ( Batthyanya ) u Gorskom kotaru.
Prelaskom vlastelinstva u vlasništvo kneza Thurn – Taxisa preuzeo je novu upravu
u kojoj je ostao do umirovljenja. Posebno u Delničkom kotaru bili su vidljivi
rezultati njegova rada na uzgoju šuma.
Izvori: Preuzeto iz HŠŽL Priredio: Željko Laloš
MATIJA POLIĆ ml. dipl. inž. drvne industrije, športaš, športski djelatnik

U tehnološkom procesu proizvodnje skija uvelike je pridonio usvajanju novih
modela skija od kojih je veći dio godišnje proizvodnje bio namijenjen za
sjevernoameričko tržište. Sve novousvojene modele skija u proizvodnji osobno je
testirao na delničkim skijalištima. Posebice je bio znakovit njegov doprinos
konstrukciji rješenja skija na preklop za potrebe vojske NATO pakta. Rješenje je
pronašao izradom preklopa „mosta“ skije od hikori drva ( listopadno drvo iz
porodice oraha podrijetlom iz Sjeverne Amerike ) koje se inače zbog svoje
tvrdoće, čvrstoće i elastičnosti koristilo u proizvodnji skija, vesala, saonica
i pojedinih dijelova namještaja. Uz proizvodnju skija za snijeg i vodu uveo je u
proizvodnju i saonice. Zahvaljujući naporima inženjera Polića i njegovog
stručnog tima, godišnje se u „Jeli“ proizvodilo više od sto tisuća pari skija.
Izuzetan doprinos dao je i u tehnološkoj proizvodnji montažnih objekata i
proizvodnji građevinske stolarije. Godine 1974. podržavao je integraciju
delničke „Jele“ sa DIP – om „Delnice“ vidjevši u tome osiguranje sirovinske
osnove za nesmetanu proizvodnju sada OOUR – a „Jela“ Delnice. U razdoblju od
1984. do svoje prerane smrti 1989. godine radio je u Razvojnom odjelu RZZZ DIP –
a „Delnice“.
Od svoje rane mladosti bio je veliki zaljubljenik u skijanje i aktivni
sudionik brojnih skijaških natjecanja u nordijskim i alpskim disciplinama.
Godine 1963 osvojio je treće mjesto na otvorenom prvenstvu Grada Zagreba u
veleslalomu priređenom na skijalištu Sljemena. Od početka 1980 – tih godina na
svim važnijim skijaškim natjecanjima održavanim u Gorskom kotaru sudjelovao je u
svojstvu skijaškog suca.
Sastavio: Željko Laloš
IVAN PETRANOVIĆ upravni pravnik, industrijski pedagog – kadrovik, društveno politički djelatnik

Godine 1985 uposlio se na mjestu rukovoditelja OOUR – a „Transport“ Lučice
Šumskog gospodarstva Delnice gdje je radio do 1993. godine kada je umirovljen. U
lučičkom „Transportu“ uvelike je pridonio razvoju i modernizaciju voznog parka
namijenjenog za prijevoz goranske oblovine na pilansku preradu.
Sastavio: Željko Laloš
DRAGUTIN POLAČEK inž. šumarstva, ministarski savjetnik, prvi traser šumskih cesta u Gorskom kotaru
Rodio se u mjestu Švarca kraj Karlovca 22. listopada 1865. a umro je u Zagrebu
19. listopada 1928. godine.
Veliku realku završio je u Karlovcu a 26. svibnja 1887. kao zemaljski
stipendist položio je na Visokoj školi za kulturu tla u Beču posljednji strogi
ispit i postigao diplomu šumarnika.
Za tehničkog dnevničara postavljen 15. rujna 1887. godine a zatim je kao
kraljevski državni šumar radio u Jasenku i Novom Vinodolskom da bi 1898. godine
bio imenovan nadšumarom kod Šumarskog ureda u Otočcu gdje je 1905. godine
imenovan šumarnikom. Uslijedilo je preseljenje šumarskog ureda iz Otočca na
Sušak gdje je 1909. godine imenovan šumarskim savjetnikom. Od 1911. godine
inženjer Polaček radio je pri Šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu gdje je 1918.
godine imenovan upraviteljem ravnateljstva a 1919. godine nadsavjetnikom.
Umirovljen je 28. veljače 1923. godine kao ministarski savjetnik i šef Direkcija
šuma u Zagrebu. Za vrijeme službovanja radio je godinu dana kod Ministarstva
poljoprivrede u Budimpešti.
Najveći dio službe proveo je na područjima Velike kapele, Like i Gorskog
kotara. Izgradnjom šumskih cesta omogućio je otvaranje tih šuma za njihove
iskorišćivanje. Osnovao je i izgradio mnoge šumarske i lugarske stanove. Prvi je
cjelovito trasirao šumske ceste u državnim šumama Gorskog kotara. Jedan je od
starih hrvatskih šumara zaslužan za razvoj hrvatskog šumarstva pod režimom koji
nije bio naklonjen Hrvatskoj.
U „Šumarskom listu“ od 1911. do 1928. godine objavljivao je stručne radove iz
područja šumskog građevinarstva, zaštite šuma, procjena šuma i šumarske politike
te je objavio i nekoliko stručnih prijevoda.
Godine 1907. i 1913. Imenovan je ispitnim povjerenikom državnih ispita. Bio
je aktivan član HSŠD od 1899. i društveni odbornik od 1913. do 1918. a kasnije
kao umirovljeni član JŠD.
Vezano za Gorski kotar najpoznatiji su mu radovi: „Ubio tri medvjeda“ ( 1898.
), „Nekoliko riječi o ispravnom izračunavanju cijena na panju“ (1913. ) i
Saobračajna sredstva i šumske zgrade u državnim šumama Gorskog kotara na
području Kr. Direkcije šuma u Zagrebu“ ( 1928. ) .
Izvori: Hrvatski šumarski životopisni leksikon. Priredio: Željko Laloš
ŽELJKO HORVATIĆ predsjednik Akademije pravnih znanosti, sudac i predsjednik Kotarskog suda Delnice, hrvatski pravnik

Više od četvrt stoljeća bio je profesor kaznenog prava, međunarodnog kaznenog
prava i kriminologije isprva na Pravnom fakultetu u Rijeci i zatim u Zagrebu. Na
oba fakulteta bio je dekan a obnašao je i dužnost prorektora Sveučilišta u
Rijeci. Gotovo dva desetljeća predavao je na Policijskoj akademiji u Zagrebu.
Predavao je na pravnim fakultetima i radio na institutima u SAD, Italiji,
Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Sloveniji itd. Bio je i dugogodišnji
predstojnik poslijediplomskog studija iz kaznenopravnih znanosti na Pravnom
fakultetu u Zagrebu. Predavao je i na poslijediplomskim studijima na Medicinskom
fakultetu u Zagrebu.
Aktivno je sudjelovao na brojnim međunarodnim i znanstvenim kolokvijima i
kongresima Međunarodnog udruženja za kazneno pravo ( AIDP ), Kongresima UN za
prevenciju kriminala i postupanje s počiniteljima kaznenih djela, Međunarodnog
kriminološkog udruženja, Međunarodnog udruženja za društvenu obranu te
Međunarodnog udruženja za psihijatriju i pravo.
Bio je jedan od utemeljitelja i u više mandata član Uprave i predsjednik
Hrvatskog udruženja za krivično pravo, kasnije i sada, Hrvatskog udruženja za
kaznene znanosti i praksu s aktivnim sudjelovanjem na gotovo svim savjetovanjima
tih udruženja. Bio je i član Izvršnog odbora savjeta za mir i prava čovjeka
HAZU, predsjednik Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenika u
Zagrebu, član više odbora Hrvatskog sabora za praćenje Nacionalnog programa za
borbu protiv korupcije, predsjednik Komisije za ratne zločine hrvatske Vlade,
državni savjetnik u Ministarstvu pravosuđa uprave i lokalne samouprave te
predsjednik Komisije za izradu Kaznenog prava 1997. godine.
Bio je voditelj Hrvatskog izaslanstva u Europskom odboru za probleme
kriminala Vijeća Europe ( CDPC ) i član Ureda tog odbora te voditelj izaslanstva
RH u Skupini zemalja za borbu protiv korupcije Vijeća Europe ( GRECO ). Objavio je desetak knjiga i stotinjak stručnih i znanstvenih radova iz
kaznenog prava, međunarodnog kaznenog prava, politike suzbijanja kriminala i
kriminologije. Godišnju državnu nagradu z znanost dobio je 2003. godine a
Državnu nagradu za životno djelo u znanosti 2006. godine., Za zasluge u znanosti
odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića 1996. Godine a
zagrebačko Sveučilište 2005. godine mu je dodijelilo počasno zvanje emeritusa
tog Sveučilišta.
Izvori: Hrvatska enciklopedija, net. hr. Priredio: Željko Laloš
ANTON SABO mr. sc. , hrvatski branitelj, športaš, športski djelatnik

Po završetku studija 8. prosinca 1976. uposlio se kao pripravnik u Šumskom
gospodarstvu Delnice – Šumarija Ravna Gora. Nakon pripravničkog staža imenovan
je referentom za iskorišćivanje šuma. Od 1979. do 1981. godine obnašao je
dužnost tehničkog rukovoditelja u Šumariji Skrad a potom od 1982. do 1983.
godine bio je upravitelj Šumarije Ravna Gora. Godine 1984. prešao je na rad u
Odjel za razvoj, a reorganizacijom šumarstva i osnivanjem Goransko – primorskog
šumskog gospodarstva Delnice, postavljen je za zamjenika direktora OOUR-a za
iskorišćivanje šuma Delnice.
Ustrojem Hrvatskih šuma – UŠ Delnice od 1. siječnja 1991. godine obnašao je
poslove stručnog suradnika za iskorišćivanje šuma u Proizvodnom odjelu a od 1.
prosinca 1991. godine imenovan je šefom Odjela za razvoj i plan UŠ Delnice.
Godine 1995. prešao je na dužnost šefa Proizvodnog odjela da bi 1. prosinca
1996. godine bio postavljen na dužnost rukovoditelja Planskog odjela UŠ Delnice.
Od 13. kolovoza 2004. godine radio je na poslovima stručnog suradnika za
unutarnji razvoj.
Poslijediplomski studij završio je obranom magisterijskog rada naslova
„Privlačenje oblog drva zglobnim traktorom LKT 81 u gorskokotarskim prebornim
sastojinama različitog stupnja otvorenosti“ 17. veljača 2000. godine. Od 1996.
Do 1999. godine bio je član Upravnog odbora „Hrvatskih šuma“.
Od jeseni 1991. godine obnašao je zapovjedne dužnosti na Ličkoj bojišnici u
postrojbama 138. Brigade HV „R“ odnosno 138. Domobranske pukovnije HV. Hrvatski
je branitelj i nositelj „Spomenice domovinske zahvalnosti 1991. – 1992.“ I
„Oluje“ 1995. godine. Bio je poznati delnički športaš ( skijaš – nogometaš)
delničkog „Goranina“. Obnašao je u jednom mandatu i dužnost predsjednika HNK
„Goranin“ Delnice. Bio je stalni član Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne industrije te
član HŠD ogranak Delnice.
Najpoznatiji su mu autorski i suautorski radovi vezani za Gorski kotar:
„Privlačenje drva zglobnim traktorom LKJT 80 I 81 u brdsko planinskim uvjetima
prebornih šuma“ ( 1999. ), „ Oštećenja drveća pri privlačenju oblovine traktorom
LKT 81 u gorskokotarskim prebornim sastojinama različite otvorenosti“ ( 2000. ),
„ Ozljeđivanje radnika u hrvatskom šumarstvu tijekom razdoblja 1991. – 2000.“ (
2000. ) i „Oštećenje stabala pri privlačenju drva zglobnim traktorom „timberjack
240c“u prebornim šumama“ (2003. ).
Izvori: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, Pismohrana 138. Brigade HV i Pismohrana Športskog društva „Goranin“ Delnice. Priredio: Željko Laloš